Prevareni ste. Kome ćete se obratiti za pomoć?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Djelatnici ZHM heroji

Opširnije...

Udruga "OVRŠNI": zatvorimo FINU

Opširnije...
Uredbom se izgubilo načelo Europske unije  „onečišćivač“ plaća iz važećeg Zakona

PRIJEDLOG HUZP-a

UREDBA

O IZMJENAMA I DOPUNAMA UREDBE O GOSPODARENJU KOMUNALNIM OTPADOM

OPĆENITO

  1. Uredbom se izgubilo načelo Europske unije  „onečiščivać“ plaća koje je bilo navedeno u postojećem Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. To je bilo pravedno i pošteno jer je potrošač trebao platiti samo kada ima otpad, ali nažalost to nije odgovaralo trgovcima davateljima usluge jer nisu mogli naplatiti nešto, a da nisu obavili uslugu
  2. Izmišljena je minimalna cijena cijena javne usluge (MCJU) za koju nisu uopće navedeni kriteriji u Uredbi, a sama riječ minimalna je u suprotnosti sa samom sobom jer je ta minimalna cijena u konačnici 80% računa. To je fiksni trošak i uopće se ne stimulira razdvajanje otpada.
  3. Zalagali smo se i zalažemo se da svi troškovi i po ljeti i po zimi uđu u jedinicu mjere (litra ili kilogrami) i kada trgovac puno radi više će i zaraditi kao i do sada jer će prema načelu „onečiščivać“ plaća dobiti i veći prihod koji će rasporediti tijekom cijele godine. Ne moraju sve potrošiti u ljetnim mjescima kada su više zaradili posebno u turističkim mjestima.
  4. Uredba je uvela jedan nepošten odnos prema vlasnicima nekretnina koje se povremeno koriste jer oni plaćaju minimalnu cijenu javne usluge koja iznosi 80% računa tijekom cijele godine, a ne naplaćuje im se kada imaju otpad. To je nepošteno i nepravedno, ali je korisno za davatelje usluge i lokalnu zajednicu kada se trgovačka društva bogate bez rada. Da je tome tako vidi se paradoks da je odvoz otpada jeftiniji od fiksnog troška ili minimalne cijene javne usluge. Napominjemo, potrošači žele platiti, ali kada im se otpad i odvozi. U dosta turističkih područja u vremenu od listopada pa do travnja slijedeće godine nema vlasnika nekretnina, ali im se uredno naplaćuje novac za nerad.
  5. Zakonom i Uredbom je predviđeno da davatelji usluge moraju voditi evidenciju o preuzetom otpadu. Zašto se od potrošača traži da dokazuje da ne koristi svoju nekretninu potroškom struje ili vode? Nigdje nije definirano koliko mjesečno smije potrošiti struje ili vode, a da se ne smatra da osoba stanuje u nekretnini? Neki potrošači imaju uključene hladnjake tijekom cijele godine, imaju automatske šprce za svoje travnjake ili im susjedi zalijevaju travnjak?
  6. Zašto se prvenstveno od davatelja usluge ne traži da dokaže da je za potrošača obavio određeni posao odnosno preuzeo određenu količinu otpada što je isto predviđeno u Uredbi, ali i Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Zato jer kada nema potošača nema otpada i ne smije se naplaćivati, ali ovako je jednostavnije i diskriminirajuće za potrošače. Samo potrošač mora dokazivati da nije imao otpad.
  7. Uredba diskriminira potrošače prema davateljima usluge. Za potrošače je uvedena ugovorena kazna, ako nešto krivo naprave, ali ako davatelji usluge ne odrade svoj posao za koji su plaćeni nema nikakve kazne.
  8. Nadalje prijedlog kažnjavanja provodi komunalno redarstvo lokalne zajednice kojem je u interesu kao cijeloj lokalnoj zajednici da potrošači budu kažnjeni, ali im nije u interesu da se kažnjavaju davatelji usluge jer su dio lokalne zajednice i na kraju krajeva i ako budu kažnjeni to plaća potrošač
  9. Uvodi se kolektivna kazna za sve korisnike spremnika u zgradi. Svi su krivi pa neka dokazuju da nisu. Jedino potrošači u ovom društvu moraju dokazivati da su nevini što je i u suprotnosti s načelom (presumpcijom) nevinosti. Svi su nevini dok im se pred sudom ne dokaže krivnja osim potrošača. Tko će u ovakvim slučajevima određivati što je za kažnjavanje, koliko će vrijediti jedna krivo ostavljena boca u spremniku ili komad kartonske ambalaže? Hoćemo li i za to imati nekakv pravilnik? Za sada to izgleda po načelu „kadija te tuži (komunalni redar) , kadija te sudi (komunalno redarstvo)“. Da li će to biti poziv na punjenje lokalnih proračuna?
  10. Većina spremnika je na ulici i kako riješiti da stanarima koji koriste te spremnike netko ne ubacuje otpad u iste posebno otpad koji tu ne smije biti. Što s otpadom koji netko od prolaznika ostavi u blizini zgrade, hoće li stanari zgrade biti za to krivi? Da li će se stanari zgrade morati svađati s prolaznicima koji ostavljaju otpad u njihove spremnike , hoće li policija dolaziti na pozive, komunalno redarstvo reagirati na prijave ili ćemo mi stanari po sistemu kolektivne krivnje sve morati platiti?
  11. Uredba uopće ne predviđa ako netko razdvaja otpad, smanjuje količinu mješanog komunalnog otpada da ga se nagradi na primjer s 10% smanjenim računom. Ako govorimo o smanjenoj količini ukupnog otpada onda će i u konačnici i Republika Hrvatska bolje proći i neće treba plaćati Europskoj uniji kazne.
  12. Od potrošača se traži da dostave svoj OIB što je suprotno Zakonu o OIB-u i Pravilniku o OIB-u čl.38. „Obveznik broja obvezan je u obavljanju svoje djelatnosti koristiti osobni identifikacijski broj na računima, potvrdama i sličnim ispravama.“ Fizičke osobe nemaju djelatnost!
  13. I s OIB-om se diskriminira potrošače jer ga prema navedenom oni nisu dužni dati trgovcu već tijelima državne vlasti. Zašto onda od potrošača OIB ne traže trgovci u robnim kućama kada kupuju hranu, u restoranima kada potrošači piju kavu? Svi znamo da se OIB koristi samo u svrhu kako bi potrošače laganije tužili ako slučajno ne bi nešto platitli. Svuda u Uredbi treba izbaciti OIB. Objašnjenje da je samo OIB jedinstven i jedini za vođenje evidencije nije korektno jer i do sada su davatelji usluge vodili evidencije po svojim oznakama i nije smjelo biti dvije osobe s istim brojem evidencije kao što smo imali prilike vidjeti da su obavijesti i kazne bile poslane potrošačima prema OIB-u , a oni uopće nisu bili „krivi“.
  14. Također bi Uredbom trebalo zabraniti tiskanje OIB-a na ručinama potrošača fizičkih osoba jer za to nema nikakvog opravdanja. U bazi trgovca se nalazi OIB i on ga zna, a potrošaču također OIB ne treba jer ga on isto zna, ali ako se potrošač ponaša ekološki i svoje računa na kojima je OIB odlaže u za to predviđene spremnike kriminalci se mogu dočepati istoga i zloupotrijebiti ga. To se nedavno i pokazalo kada su zastupnici u Saboru imali probleme. Nažalost Agencija za zaštitu osobnih podataka smatra da OIB treba pisati na računima fizičkih osoba pravdajući to Zakonom o računima, PDV-u što je Ministarstvo financija demantiralo http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop17120oib-racuni.pdf , http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop171001oib-racuni.pdf , http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop171001oib-racuni.pdf

Prijedlog HUZP-a Članak 3.

U stavku 5. iza riječi: „takvog postupanja“ dodaje se zarez i  riječi: „ a najviše  do  iznosa ukupne polugodišnje cijene javne usluge korisnika.“.  

Obrazloženje

Dosta trgovaca davatelja usluge su stavili minimalnu cijenu javne usluge oko 60 pa i 80 kuna. Tako bi potrošači po pravilu kolektivne krivnje trebali plaćati veliki novac, a nije riješeno ako se radi o skupnom spremniku da li svi potrošači trebaju platiti kaznu ili samo onaj tko je ostavio nerazvrtan otpad. Tko će utvrđivati i kako tko je ostavio takvu vrstu otpada. Toga nije bilo niti u socijalizmu

Članak 7. stavak 5.

5. zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika sukladno Zakonu, ovoj Uredbi i Odluci osim ugovorene kazne.

Obrazloženje

Ne smije se primjenjivati načelo kolektivne krivnje jer toga nije bilo niti u socijalizmu, pa svako ne bi trebalo biti niti u demokratskoj Republici Hrvatskloj

Članak 11

(2) Davatelj javne usluge je dužan na zahtjev korisnika usluge osigurati preuzimanje glomaznog otpada od korisnika usluge na obračunskom mjestu korisnika usluge, pri čemu je korisnik usluge dužan platiti cijenu prijevoza tog otpada do reciklažnog dvorišta ako se uslugom koristi više od jednom godišnje

Članak 13.

Nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi na temelju očitovanja vlasnika nekretnine dokaza o prikupljenom otpadu od strane davatelja usluge

Obrazloženje:

Davatelj usluge je dužan i plaćen za to da vodi evidenciju opreuzetom otpadu od potrošača, pa onda i tom evidencijom mora dokazati da je otpad preuzeo.

Članak 13. dodati stavak 3.točka 1.

(1)Nekretnina koja se povremeno koristi je nekretnina koju kao takvu prijavljuje vlasnik, a davatelj usluge evidentira svako pražnjenje posude na temelju čega ispostavlja račun.

(2)Vlasnik nekretnine iz stavka 1.ovog članka obavezno ugovara povremeno korištenje usluge u vidu mjesečnog plaćanja za vrijeme koje će koristiti tijekom tekuće godine svoju nekretninu

Obrazloženje;

Na ovakav način bi se postigla pravednija naplata odvoza otpada jer vlasnici nekretnina koje se povremeno koriste negdje imaju prijavljeno prebivalište gdje inače plaćaju odvoz otpada sa svim pristojbama i nije pošteno da plaćaju na dva mjesta. Zato treba staviti u Uredbu mogućnost plaćanja odvoza otpada kada potrošač povremeno koristi nekretninu.

To se može unaprijed dogovoriti na primjer da vlasnik nekretnine koji u njoj boravi u prosjeku 3 mjeseca plati za 3 mjeseca odnosno ako boravi 6 mjeseci za 6 mjeseci jer potrošači žele platiti ali ne žele plaćati nečiji nerad.

Članak 14.stavak 1.

(1) Korisnik usluge dužan je dostaviti davatelju javne usluge Izjavu i potpisan ugovor

Obrazloženje

Izjava nije pravni akt na temelju kojeg bi se obavljao pravni posao to je ugovor kao pravni akt između minimalno dvije strane u postupku , a svaka strana može davati određene prijedloge.

Članak 14.stavak 2. točka 2.

Brisati OIB

Obrazloženje

Prema Pravilniku o OIB-u OIB su dužne davati samo pravne osobe u cilju poslovanja. Zašto bi mi potrošači nekom trgovcu morali dati OIB , a država to još nije uredila i stavila u funkciju

Članak 15.stavak 1. točka 1.

(1) Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim:

1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge potpisanu Izjavu i potpisan Ugovor

Članak 15.stavak 1. točka 3.

(3) Davatelj javne usluge dužan je dostavitri korisniku usluge akte iz stavka 2. ovoga članka prije sklapanja i izmjene i/ili dopune Ugovora i na zahtjev korisnika usluge.

Obrazloženje:

U stavku 2 se navodi da bitne sastojke Ugovora čine Odluka, Izjava i cjenik javne usluge pa ako su bitne treba ih dostaviti potrošaču.Gdje bi potrošač trebao imati uvid možda preko interneta kojeg nema?

Članak 17.stavak 1. točka 1

Brisati OIB za fizičke osobe

Članak 19.dodaje se stavak 5.

(5) Nadležno ministarstvo dužno je provjeriti i odobriti cjenik i pravne akte trgovačkog društva za naplatu odvoza komunalnog otpada

Obrazloženje:

Do sada su davatelji usluge dali navedenu izjavu koju nitko nije provjeravao, pa je na kraju ispalo da se naplaćuje nezakonito prema krevetima, broju ophoda pražnjenja, površini nekretnine idr.

Članak 20.stavak 2.

(2) Strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, po jedinici mjere (volumena –litre ili mase kilograma)

Obrazloženje

HUZP se zalaže da se svi troškovi poslovanja definiraju u jedinici mjere (fiksni i varijabilni na bazi godišnjeg poslovanja). Tako dolazimo do svrhe razdvajanja otpada po načelu onečiščivać plaća što je i načelo u Euopskoj uniji.

Tako vjerojatno neće biti kao do sada cijena samog odvoza otpada po litri ili kilogramu 10 lipa već možda 50 ili 60 lipa što je i pravednija naplata bez fiksnog troška ili minimalne cijene javne usluge koja ispada maksimalna

Članak 20.stavak 9.

Brisati u ovakvom obliku jer se uvodi kolektivna krivnja čega nijema u demokratskim društvima. Zašto da svi odgovaraju za nemar pojedinaca.

HUZP