 |
|
Stvarna individualna potrošnja (SIP) po stanovniku iskazana standardom kupovne moći (SKM) bila je u Hrvatskoj prošle godine 34 posto ispod prosjeka EU-a, pokazuju prve procjene Eurostata.
Iako je blago porasla u odnosu na godinu ranije, kada je bila 36 posto ispod prosjeka Unije, zacementirala je Hrvatsku na pretposljednjem mjestu među zemljama EU-a, prema izvješću europskog statističkog ureda, piše Tportal.
Rezultat je to neprihvaćanje i ne provođenja politike zaštite potrošača od strane Hrvatske, kakva je Direktivama propisana kao jedna od prioritetnih politika Europske unije. Od ulaska Hrvatske u članstvo EU i potrošačima nepoznatih razloga zaštita prava potrošača je u Hrvatskoj naglo pala, a na potrošače je otvoren slobodan lov trgovačko-bankarskog lobija. Hrvatska se još u pretpristupnim pregovorima (Povjerenstvo vodila Vesna Pusić) obvezala da će u Saboru formirati nezavisno tijelo za zaštitu potrošača, što do danas nije provedeno.
Da problem potrošača u Hrvatskoj postane komičan pobrinula se Vlada RH koja je resor zaštite potrošača povjerila Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta (u nazivu ministarstva nema čak ni riječi "potrošač") dok je u Europskoj komisiji posebna uprava za Pravosuđe u zaštitu potrošača (DG JUST).
Aktualna Vlada RH je dodatno u svom mandatu marginalizirala politiku zaštite potrošača na način da je:
- prestala financirati savjetovališta za zaštitu potrošača kod udruga potrošača (Duga Resa, Osijek, Pula, Split, Zagreb i Varaždin)
- drastično smanjila sredstva za sufinanciranje projekta udruga za zaštitu potrošača (informiranje, edukacija i savjetovanje potrošača - nalaže Zakon o zaštiti potrošača)
- potpuno ignorirala saveze udruga potrošača do te mjere da nijednom savezu suprotno Direktivi EU, nijednom savezu nije dodijeljena ovlast za pokretanje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (sve upućuje na to, da je to osveta za Kolektivnu tužbu Saveza "POTROŠAČ" u Slučaju "Franak")
- u formiranom nacionalnom vijeću za zaštitu potrošača u aktualnom sastavu, koje se nije sastalo nijednom, od 27 članova ima samo jedan predstavnik udruga za zaštitu potrošača i to koji se sam javio, a nisu ga nominirale udruge za zaštitu potrošača, pa je upitno koga ustvari predstavlja
- u Savjetu za razvoj civilnog društva Vlade RH nema predstavnika Ministarstva gospodarstva kao nositelja međuresorne politike zaštite potrošača, dok sva druga ministarstva imaju svoje predstavnike
- u Hrvatskome Saboru se prestalo s praksom davanja Godišnjeg izvješća o stanju zaštite potrošača u Hrvatskoj
- o marginalizaciji politike zaštite potrošača i posebno civilnog sektora na ovom području izrađena je i Studija koju resorno Ministarstvo nije htjelo ni pogledati
- Hrvatska nema potrošačke sudove, niti potrošačku sudsku praksu, a kod potrošačkih sporova hrvatski sudovi ne priznaju i ne primjenjuju Zakon o zaštiti potrošača
Da navedeno nije stvar resornog ministarstva pokazuje i aktualna predizborna kampanja, kao i sve kampanje do sada, u kojima nijedna politička opcija (izuzetak Slobodna Hrvatska) ne spominje potrošače. Riječ "potrošač" je izgleda zabranjena u hrvatskome političkom rječniku. Svi programi nude razvoj gospodarstva, a nitno ne nudi zaštitu potrošača.
Svi ignoriraju da se gospodarstvo ne može razvijati bez potrošača (dokaz je i navedeno istraživanje Eurostata), nijednu krizu do sada nije bilo moguće riješiti bez potrošača, pa i aktualno "Korona krizi" nose potrošači na svojim leđima, e nesumnjivo će podnijeti najveći teret recesije koja slijedi.
Do se u zemljama Zapadne demokracije i predizbornim kampanjama političari po pola sata i više obraćaju direktno potrošačima, pojašnjavajući im programe koji će zaštiti njihova potrošačka prava u Hrvatskoj se i u aktualnoj predizbornoj kampanji primjenjuje "Balkanski model" omalovažavanja drugih, ujedno potpunog ignoriranja potrošača u kojem se ne priznaje da je potrošač ljudsko biće apsolutne vrijednosti, već ga se vodi samo kao broj. Potpuno se ignorira da su svi birači ujedno i potrošači.
Takvim odnosom, nesumnjivo će novčanici potrošača u Hrvatskoj i dalje biti kasice prasice za pokrivanje gubitaka loših političkih odluka i promašenih investicija.
Kako takva politička kampanja stavlja sumnju da je dogovorena među akterima, potrošači jednostavno nemaju izbora da biraju opciju koja će poboljšati njihov status i zaštiti njihova prava i urediti obveze primjerene demokratskom svijetu (ne kao što je sada npr. Ovršni zakon kojim se na ovršeniku bogati 3 - 5 subjekta, te koji je stvorio vojsku od oko 350.000 hrvatskih potrošača u dužničkom ropstvu, koji za svog života ne mogu podmiriti "dug", jer nitko od njih ni ne traži da se podmiri dug, nego da se plaćaju kamate na taj dug).
Izlazak na izbore je pravo i građanska obaveza !
No, ovakva dogovorena, dirigirana kampanja potrošače navodi da biraju između "ustaša i partizana", između "lijevih" i "desnih", između revizionista povijesti i lažnih antifašista, .......... koji svi imaju jedan jedni cilj, a to je držanje potrošača u ropstvu, jer birače će tako i tako zaboraviti drugi dan poslije izbora, kao i data obećanja.
Ustvari nikakva obećanja potrošača nitko ni ne daje, pa je jasno da će to NIŠTA ispuniti bilo koja opcija koja pobijedi na izborima.
Postavlja se pitanje, provocira li li to javni sektor, da potrošački civilni sektor poče zaštitu svojih potrošačkih prava tražit izlaskom na ulice?
