Odbijanje cijepljenja je strah, nesigurnost i manjak znanja o cjepivu protiv bolesti COVID-19.

Opširnije...
Plus hosting - banner
 


Na našim kovanicama nalaziti šahovnica, kuna, geografska karta Hrvatske, glagoljica te Nikola Tesla.

Opširnije...

Budute informirani izbjegnite neugodnosti

Izađite iz dužničkog ropstva

Piše: Željko Tomašić

--------------------------------

Već pet godina kako djeluje savjetovalište za zaštitu potrošača kao projekt koji provodi Društvo potrošača Međimurja. Projekt je svake godine pod drugim nazivom, ali sadržaji su isti, ove godine je naziv INFO CENTRA POTROŠAČA.

Kako pored osnovnih aktivnosti Društvo potrošača Međimurja provodi i razna istraživanja i raščlambe provedenih projekata, a izrađena je i Studiju o stanju zaštite potrošača u Međimurju, mogu reći da potrošači u Međimurju nisu dovoljno informirani i u načelu ne znaju svoja prava.

Posljedica je to suvremenog digitalnog doba, koje je ujedno posljedica nezainteresiranosti potrošača za članstvo u udrugama za zaštitu potrošača, te neizvršenja zakonskih obaveza od strane JLS koje propisane Zakonom o zaštiti potrošača.

Zakon određuje da JLS moraju 1. informirati i provoditi izobrazbu potrošača, 2. organizirati savjetovanje potrošača, 3. inicirati i podupirati projekte udruga koji unapređuju i promiču prava potrošača, 4. sudjelovati u provedbi Nacionalnog programa zaštite potrošača na lokalnoj razini 5. obavljati i druge poslove u skladu s posebnim propisima.

Zakon dozvoljava da poslove informiranja, izobrazbe i savjetovanja potrošača za potrebe JLS provode udruge za zaštitu potrošača. Većina JLS na neki način podupire rad udruga za zaštitu potrošača putem javnih natječaja na koje se moramo javiti s projektima. Ali raspon odobrenih sredstava za naveden poslove kod nekih JLS graniči sa humorom. Naime kada JLS odobri 500 kn za provedbu informiranja, izobrazbe i savjetovanja potrošača, a znamo da su potrošači svi stanovnici JLS, zaista je nejasno kako ta JLS smatra da udruga potrošača može u godini dana biti na usluzi njihovom potrošačima kada se nađu u nevolji tj. kada su ima povrijeđena potrošačka prava sa primjerenim savjetom, te uz informirati i educirati njihove potrošače.

Ako to neka udruga uspije, onda su njezini aktivisti zaista genijalci, jer nijedna udruga, vidljivo iz Registra neprofitnih organizacija nema Proračun da bi mogla zaposliti stručne, educirane savjetnike za zaštitu potrošača (mislim na pravnike).

Dodajmo svemu tome da je sve više potrošača zahvaćeno benefitima digitalizacije, pa sada već i bakice imaju profile na facebook-u, a opće uvjerenje je „to je istina, rekao je fejs“, onda je činjenica da su potrošači ustvari dezinformirani.

Postupanjem po tim informacijama „rekla – kazala“, potrošač koji smatra da su mu oštećena potrošačka prava, najčešće zapadne u velike probleme i tek onda zatraži pomoć udruge za zaštitu potrošača.  No, zanimljivo je da se čak ni u tom slučaju ne sjeti pitati ne bi li bilo dobro biti član udruge.

Evo jedan primjer. Društvo potrošača Međimurja periodično izdaje e-newsletter „Obaviješten ne luta“ , na listi pretplatnika je 17 potrošača od preko 100 000 potrošača koliko nas ima u Međimurju. A newsletter je besplatan.

Kao što sam rekao temeljna posljedica je što potrošači bez savjeta ili informacije udruge za zaštitu potrošača ili savjetovališta potrošača pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja kreću kao „fejs informirani“ u borbu za zaštitu potrošačkih prava.

Naravno tu su trgovci puno „jači“, oni imaju novac za angažiranje čak cijelih odvjetničkih društva, što prosječni potrošač nema, te u takvoj neravnopravnoj borbi, potrošač ulazi u sve veće probleme i posljedica je da ne uspije zaštiti svoja potrošača prava.  Neki potrošači tada razočarani u sustav i državu odustaju od daljnje borbe, a neki se sjete da postoje udruge za zaštitu potrošača i tek tada se obraćaju za pomoć.

Nažalost vrlo često je tada već nemoguće poduzeti nešto glede zaštite prava potrošača, jer je u dotadašnjem sporu, potrošač zapravo odrekao svojih prava.

Mogao bi nabrajati, teško je reći koji slučaj ima najpogubnije posljedice, ali evo nekih karakterističnih.

Potrošač je kupio proizvod, donio ga kući, čak ga nije raspakirao i predomislio se tj. zaključio da mu taj proizvod ne treba.  Odnio ga je nazad trgovcu, koje baš ne želi uzeti prodani proizvod nazad, a rezignirani potrošač tada počne s agresivnim nastupom, „vi to morate uzeti nazad, nije prošlo 14 dana, tako je po zakonu, itd“ i naravno sada već iznerviran trgovac, koji zna svoja prva sada iz inata neće uzeti taj proizvod nazad.

Kad nas nazove takav ljut potrošač, da si potvrdi kako je on u pravu i mi mu kažemo da je trgovac u pravu i da nije bio korektan njegov neargumentirani napad na trgovca, onda česti čujemo svašta, a najblaže je da smo na strani trgovca.

No, mi smo samo na strani zakona. Naime tih famoznih 14 dana kada se po Zakonu o zaštiti potrošača može bez objašnjenja i argumentiranja raskinuti ugovor tj. vratiti kupljeni proizvod i dobiti novac nazad se odnosi isključivo na proizvode i usluge kupljenje putem daljinske komunikacije ili izvan poslovnih prostorija trgovca.

To je ono sada sve popularnije „kupovanje putem interneta“, ako se odnosi na sva sredstva daljinske komunikacije.

Ali kada proizvod vidimo i kupimo u trgovini, čim smo na kasi platili proizvod, trgova više nema obvezu uzeti taj proizvod nazad, osim ako ima materijalni nedostatak tj. u kvaru je.

Neki trgovci uzimaju proizvode nazad, neki čak vrate novac, no većina tih dozvoljava zamjenu za nešto drugo i slični modeli. No to je „dobra poslovna praksa trgovca“, usudio bi se reći dobar marketinški trik, ali nije zakonska obaveza.

Znači većina trgovaca će i pored nećkanja uzeti proizvod nazad, posebno ako nije oštećena ambalaža i zamijeniti proizvod ili čak vratiti novac, ako potrošač pristupi uljudno, s molbom, a ne agresivno „ti to moraš, ili bum te tužil tržišnoj inspekciji“

Ili karakteristični slučajevi su i plaćanje HRT pristojbe.  Vidi se često na spomenutom facebook-u kada HRT ne prenosi neku nogometnu utakmicu, pozivanje na ukidanje HRT pristojbe.

To je zbog neinformiranosti potrošača, jer HRT pristojba nije pretplata na program HRT-a, to je porez na posjedovanje, pod pretpostavkom korištenja prijamnika radio i/ili video tj. TV signala.  A vezan je za kućanstvo.

Kućanstvom se u smislu Zakona smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.).

Kućanstvo plaća samo jednu HRT pristojbu bez obzira na to koliko prijamnika ima, a po prijamnikom se smatra radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u to spada i mobitel, kompjuter i sl. čak i danas popularni pametni satovi).

Potrošačima je glavni argument da samostalno odluče da dalje neće plaćati HRT pristojbu ili ne prijave prijamnik (kućanstvo) da plaćaju taj porez to što iz nekog razloga ne gledaju televiziju ili čak nemaju TV prijemnik.

U takvim slučajevima tek kada stignu kazne, pa čak bude pokrenut i postupak prisilne naplate (ovrha), potrošač se sjeti nazvati udrugu za zaštitu potrošača i bude jako razočaran kad mu kažemo da mora plaćati HRT pristojbu.

Da je taj potrošač bio informiran što je to HRT pristojba, ne bi zapao u navedene probleme.

 

Postavlja se pitanje, a kako onda zaštiti svoja potrošačka prava?

Već sam spomenuo nešto. Neoboriva je činjenica da je samo informiran i educiran potrošač, zaštićen potrošač.

Potrošač ima pravo na pravovremenu, cjelovitu i istinitu informaciju, temeljem koje može bez ikakvog pritiska donijeti najpovoljniju odluku za sebe. Ali takve informacije se ne dobivaju na kavi ili facebook-u.

Takve informacije se mogu dobiti u udrugama za zaštitu potrošača, posebno potrošači koji su članovi, bilo posredno ili neposredno preko mrežnih stranica i profila na društvenim mrežama.  Temelj rada udruga je članstvo i kada to potrošači shvate i prihvate, biti će informirani i educirani, jednom riječju zaštićeni.

Informacije se mogu dobiti i službe za zaštitu potrošača Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, kontakt podaci su na portali Sve za potrošače (wwwszp.hr), a kod nas u Društvu potrošača Međimurja preko besplatnog telefona 0800/42-00 svaki radni dan od 09:00-13:00 sati ili putem elektroničke pošte: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naravno preko mrežnih stranica i pripadajućih profila na društvenim mrežama.

Prije neki dan je završeno e-savjetovanje o novom Zakonu o zaštiti potrošača. DPM je aktivno učestvovalo dajući primjedbe i prijedloge. Ali poražavajuće je to, što su se u e-savjetovanje uključile samo 4 udruge za zaštitu potrošača i 2 trgovca.

Nijedan potrošač nije našao za potrebitim da se uključi u proces donošenja zakona kojim se definiraju njegova potrošačka prava.

U Hrvatskoj je institucionalno riješena mogućnost zaštite potrošačkih prava.  Udruge i dio resornog ministarstva koje sam spomenuo su dio koji informira, educira i savjetuje, a neposredna zaštita je u mogućnosti davanja prigovora, alternativno rješavanje potrošačkih sporova, prijava Državnom inspektoratu, prijava nadležnim agencijama (HAKOM, HERA i sl.)  i na kraju krajeva uvijek ostaje pravosuđe.

Plus hosting - banner
 


Dobro prijenosno računalo treba vas vjerno služiti više godina.

Opširnije...
 


Ustavni sud je zaključio da su odredbe Zakona o energetskoj učinkovitosti kontradiktorne.

Opširnije...

Provjerite učinkovitost proizvoda i ukupne troškove!

 


Nova mrežna aplikacija koja podržava odabir učinkovitih kućanskih i elektroničkih uređaja

Opširnije...

Pošiljke s robom iz trećih zemalja

 


Dodatno pojašnjenje HAKOM-a vezano za poštanske pošiljke s robom iz trećih zemalja od 1. 7.

Opširnije...

FINA upozorava - pazite na opis plaćanja

 


Fina upozorava uplatitelje pomoći stradalima u potresu: pazite na opis plaćanja!

Opširnije...

Van prebivališta u RH, javite se najbližem liječniku

 


Za vrijeme boravka van mjesta prebivališta se najbližem liječniku gdje se zateknete.

Opširnije...